НОВОСТИ – ДИЦ-a Билтен "Сазвежђа З"

СПЕКТАР

СПЕКТАР
НовиБусур

ПРЕВЕДИ - TRANSLATE

среда, 8. јануар 2014.

Bez dobrih dela nećemo stići daleko. ŠTA suštinski znači biti verujući čovek

ŠTA suštinski znači biti verujući čovek, koliko nam je savremeno doba sa svojim shvatanjima ljudske egzistencije, uspeha, borbe za preživljavanjem, moći i svakodnevnim utakmicama promenilo shvatanja vere?
Čemu nas danas, u ovo surovo vreme, vera uči, da li činjenica da sve više ljudi obeležava verske praznike apsolutno znači i da sve više živimo u veri? Ovo su samo neka od pitanja na koja su svaka civilizacija i svako doba već dali odgovore, ali nam svakodnevica uvek iznova pokazuje da se ipak često zaboravlja šta je suština vere.
- Sve što sam stariji, vera je za mene sve jednostavnija i zove se dobro; činiti dobro - kaže dramski pisac Dušan Kovačević. - Neko je u prilici i mogućnosti da učini velika dela, a neko da pomogne koliko može. Između Boga i dobra je znak jednakosti - činiti dobro, pomoći slabima, nemoćnima, bespomoćnima je suština vere i najplemenitiji smisao postojanja na ovom svetu.
SUŠTINA POSTOJANJA PO rečima Dušana Kovačevića, jednostavna je i suština života, i čovek kao biće: - Sve teorije, i sve priče i knjige nešto su što čoveka često može da zbuni, i da pomisli kako su neke zapovesti već prestarele, i kako je ovo neko novo doba, i kako čovek u novom vremenu razmišlja i ponaša se na neki nov način. A kad se sve to zaboravi u trenucima sopstvenog bola ili bola bližnjih, onda se shvati da je čovek jednostavno biće, i da je to činjenje dobra suština njegovog postojanja. U tom činu se ne delimo ni po narodima i nacijama, ni po veri, ni po političkim ubeđenjima. Bitno je samo da li je neko čovek ili ne.
To što se sve više okrećemo veri, Kovačević objašnjava egzistencijalnom i društvenom situacijom:
- Očigledno je da su ljudi, u nedostatku poverenja u ono što se zove sigurnost jedne zemlje, sve više okrenuti nadi da je dobro u duhovnosti, a ne u očekivanju večitih obećanja da će život učiniti lepšim ako se nešto konkretno, materijalno ima. Duhovnost je ranije bila ili zamena realnosti, ili često i potcenjena, i treba je učiniti sve bitnijom za ljudsku egzistenciju. Jer ubeđen sam da sve više ljudi veruje u onu suštinu ispisanu u Bibliji - da ono što seješ, to i žanješ. Vera nas je kroz istoriju spasla da ne nestanemo i da danas postojimo u ovoj zemlji koja je mogla biti i bolja i srećnija, da je bilo više pameti i poštovanja mudrosti koja je davno zapisana. Nevera je učinila mnoga zla, a na nama je da se kroz verovanje, a to konkretno znači činiti dobro, ponovo prizovemo moralnom i čestitom životu. Nema nam, siguran sam, pomoći ako ne budemo shvatili da bez međusobnog deljenja onoga što imamo i svakodnevnih činjenja malih, dobrih dela, nećemo uspeti daleko da stignemo - smatra Dušan Kovačević.
Po rečima akademika Matije Bećkovića, biti u veri znači biti čovek, pošto se to pitanje kod insekata ne postavlja:
- Konačno je pitanje da li verujemo ili ne verujemo postalo naša lična, privatna stvar, i ta javna galama da li veruješ ili ne veruješ završila je svoju karijeru. Nisam siguran da li su više verovali oni koji su tada tvrdili da ne veruju, ili oni koji su govorili da veruju. Ali sve je više onih koji se kunu u nešto u šta ne veruju, a i ta ideja da Bog zavisi od toga da li mi verujemo ili ne davno je odbačena. Da je Bog na nas spao, ne bi ni postojao. A opet, blisko mi je ono što je rekao Bodler: „Bog je jedini toliko veliki da može sebi da dozvoli i da ne postoji“ - kaže Matija Bećković.
 
Bez dobrih dela nećemo stići daleko | Kultura | Novosti.rs

петак, 23. новембар 2012.

„ПОВРАТАК У ПИСАНУ ЈЕЛУ“ / Драгомир БРАЈКОВИЋ

књижевно вече

(Избор и предговор: Слободан Ракитић)
Учествују: Радомир Андрић, Срба Игњатовић, Селимир Радуловић, Витомир Теофиловић.
Стихове казује: Гојко Шантић, драмски уметник.
Уредник и водитељ: Миљурко Вукадиновић.

УТОРАК, 27. НОВЕМАР 2012
УКС
19.00 ч.
 (извор УКС)

среда, 11. јануар 2012.

Slucaj dodela nacionalnih penzija, je fantasticna prilika da se definitivno dokaže da je Srbija kao "država", Alajbegova slama!


Белилски пут (Звижд)

ПОСЛЕДЊИ КОМЕНТАРИ

Milena Pešić | 10/01/2012 11:15
Većina novina je objavila imena dobitnika nacionalnih penzija, bez ikakvog komentara, osim vas, koji ste se ipak, doduše stidljivo, malo osvrnuli na ovu "materiju". Šta reći, posle svih komentara čitalaca, koji su zapanjeni (takvih je 90 %), sem da je ovo ipak najveći skandal ove vlasti, verovatno nigde zabeležen.u svetu. Pa ovo ispada kao da neko iz državne vlasti (a delegirao je komisiji) deli poklone i vadi iz kese mukotrpno stečeni državni novac, koji je, gle čuda, ipak podosta ograničen, ali samo za neke. Nema potrebe za daljom pričom, već treba da se oglasi kompetentna javnost, pravni stručnjaci, Skupština, opozicija, da kažu narodu da li se slažu sa ovim, da bismo znali za koga da glasamo. Ovolika neodgovornost vlasti sigurno im nije preporuka. Ustvari, ovo nije neodgovornost, ovo je nenormalnopst, čak i da živimo u bogatom društvu. Rokfeler ne bi bio to što jeste da je delio šakom i kapom. Bio bi puki siromah.
Stevo Stevic | 10/01/2012 16:09
Slucaj dodela nacionalnih penzija, je fantasticna prilika da se definitivno dokaze da je Srbija kao "drzava", Alajbegova slama! Ocigledno, da je sve skupa, od ideje do dodele, predstava sa retardiranim osobama (ne mislim na one koji su je dobili), ali se nista ne moze promeniti, jer retardiranost je esencija. Zaprepascuje cinjenica da se ni dobitnici ne stide mnogo i ne distanciraju od besmislenog postupka!
Toplica Paunovic | 10/01/2012 21:45
Не подржавам укидање националних пензија. То је права ствар и прави начин да се покаже поштовање државе према заслужним појединцима. Мој глас да националне пензије постоје и даље.

уторак, 27. септембар 2011.

Антологијa поезије српског романтизма / С. Ракитић (27.9.11. 10.03)


Знак препознавања


Српска књижевна задруга управо је објавила Антологију поезије српског романтизма, коју је сачинио песник Слободан Ракитић.
На 620 страна - са предговором, биографијама, библиографијама, речником, Ракитић је свестрано представио српску поезију 19. века.
Антологија се састоји из три дела: ПРЕДРОМАНТИЗАМ:Доситеј, Пачић, Соларић, Видаковић, Дошеновић Мркаљ, Милованов, Боројевић, Хаџић, Стерија, В. Суботић, Грујић; РОМАНТИЗАМ: Сарајлија, Јовић, Кодер, Његош, Ј. Суботић, Прерадовић, Живковић, Пуцић, Ј. Илић, Радичевић, Ј. Сундечић, Ненадовић, Српкиња, Каћански, Николић, Ђ. Јакшић, Змај, Драгашевић, Павловић, Димитријевић-Дејановић, Костић, Никола I, Поповић, Абердар, Шапчанин, Васић, Грчић Миленко, П. Сундечић; ПОСТРОМАНТИЗАМ: В. Илић, Митровић, Шантић, М. Јакшић.
Књига има књижевно-историјску и књижевно-естетску димензију.
Дух 19. столећа прате високи песнички домети и узлети великих песника и стихова.
Портрете 44 песника нацртао je Предраг Драговић.
Књигу ће новинарима, у четвртак, 29. септембра, представити проф. др Мило Ломпар. Одабране песме чита Срба Милин.

Извор: Секретерријат УКС

понедељак, 10. јануар 2011.

Фуснота о побуни и отпору / Б. Тукадруз

Амблем ЗАВЕТИНА

.............Марко Краљевић у лику и подобију Амона, појавио се међу Србима, по трећи пут. Правог отпора и бунта нема довољно, више је то псеудо бунт и отпор, који не баца дуге погледе уназад и унапред. Пожелим да поново објавим роман «Доктор смрт», који сам у своје време (2003) морао да објавим под псеудонимом, због многих ироничних и погођених места, попут ових реченица: «А ти би, после свега, могао да се оканиш обзирности. Зашто би тетошио Абрамовића, или Јексераше и Парајексераше и сву ту тзв. српску књижевну боранију, од оних ушанчених на београдским брдима, до књижевних лутака у самом центру. О, да може да устане из гроба на пар дана Домановић, како би ишамарао све те фушере, све те покондирене тикве од-до!Евентуални рецензент, данашњи, морао би добро да утуви наук прошлости: зло се шиба једноструком а добро троструком камџијом. А најбоља је домановићевска камџија немилосрддног хумора..... Сети се Геце кона и Ђоке Ђокића. Његову воденицу су уставили најгори, по налогу најгорих. Префарбали су је дречавом црвеном фарбом, дали јој ново име Црвена воденица. И она је млела брашно за апетит оних који ће убити апетит, а ако се неко од тих црвених воденичара поново роди, родиће се као пас. ...» (итд. видети више, Белатукадруз, доктор смрт, Едиција Браничево, 2003, стр. 20-21, и даље!)
Ви који мислите да ширите побуну и отпор у српској бирократској књижевности, оканите се тзв.  погледа «Друге Србије»  и позивања на Р. Константиновића и комп. Мољковићева Библиотека  «Стварност књижевности», а посебно његова Аутобиографија околиша, тј. књижевно-политичка огледања, били су давно-давно овде пример оног једино могућег отпора... Па, потражите забрањене и незабрањене књиге покојног Илије Мољковића, и прочитајте пажљиво. Никад није касно......... 


Видети више : http://zlatnirasudenac.wordpress.com/2011/01/10/%D1%84%D1%83%D1%81%D0%BD%D0%BE%D1%82%D0%B0-%D0%BE-%D0%BF%D0%BE%D0%B1%D1%83%D0%BD%D0%B8-%D0%B8-%D0%BE%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%83/

ФРЕСКЕ

ФРЕСКЕ
ПОСЛЕДЊИХ ВРЕМЕНА